|
Čuješ li HUM?
Ovaj tekst je nastao u veoma teškim okolnostima po autora, tj. mene, pa ću sebi dozvoliti lično pripovedanje. Zapravo su mi baš te okolnosti pomogle da se na našem jeziku pojavi prvi tekst i prvi zabeležen video materijal o jednoj pojavi o kojoj se zna veoma malo – fenomenu poznatom kao HUM!
Ali da počnemo priču od početka...
JAVNA ISTORIJA HUMA 70 tih godina u Britaniji beleži se prvi masovni HUM u gradu Bristol. 1000 ljudi je prijavilo vlastima nepoznat zvuk u glavi…Vlada je preuzela obavezu da istraži HUM.
Stanovnici Taos-a u New Mexico., 1993.g. prijavljuju masovni HUM. Kongresna delegacija istražuje HUM… Joe Mullins fizičar na University of New Mexico istraživač u timu utvrdio je da nije u pitanju mentalni poremećaj ljudi, već veoma stvaran spoljašnji uzrok.
Kokomo, Indiana, 1999.g. ogroman broj stanovnika ovog industrijskog mesta prijavljuje HUM, ali ih ismevaju sa tezom da su super ljudi koji čuju nečujno… Vankuver...masovni HUM... Ređaju se mesta i ljudi...kao i javne teorije zavere...od vojnih eksperimenata...do vanzemaljaca...do danas potvrđenih naučnih činjenica.
Kako je nastao ovaj tekst ( Da bi ste shvatili kroz šta prolazi svaka osoba koja čuje HUM - Naučne činjenice su na dnu strane.) Sasvim prosečno veče, umoran od rada legao sam u krevet...počelo je pištanje u glavi kao posle preglasnog koncerta ili recimo kao posledica posle pucnja pored uveta...ako ste to doživeli poznat vam je prodoran biiiiip signal. Prva moja reakcija je bila da samnom nešto nije u redu. Premoren sam, kada se probudim biće sve ok – pomislio sam. Tako sam se upoznao sa fenomenom HUM. Zapravo moja noćna mora je tek počinjala...
Sutradan je signal postao toliko jak i neprekidan da nisam bio u stanju da zaspim. Ispod signala biiiip čuo se se zvuk kao kada izgovarate nebrojeno puta glas v v v v v v v v v v v....
Prvi dan nespavanja, drugi dan nespavanja, treći dan nespavanja...Pokušao sam da radim tokom dana sve kao i obično... ali posle 3. dana nespavanja i zujanja u ušima...hteo sam da ujedam sve oko sebe, čak sam i napao osobu na ulici koja se očešala o mene...gasio sam sve što pravi ikakav zvuk...želeo sam da pokidam klima uređaje sa zidova...STRES je dobijao svoj zamah...Četvrtu noć nespavanja, sedeo sam naslonjen glavom o zid i plakao... Te noći pokušavao sam SVE samo da zaustavim signal. Muzika...nije pomagala...Po zatvaranju svih prozora signal je postajao još jači! Otrčao sam do dežurne apoteke i kupio specijalne veoma skupe silikonske čepove za uši atestirane na nesnosnu buku...Pištanje se čulo još jače. Pobogu o čemu se radi! Iz agresije sam prešao u potpunu potištenost...
Imao sam tu sreću da živim sa psima koji su se ponašali poput mene, sa tom razlikom što su uspevali da zaspe. Posle par dana međutim psi u stanu su se ponašali onako kako to nikada ne čine – bili su izuzetno potišteni i u trenutku bi eksplodirali i potukli se! Takođe imao sam i sreću da mi komšinica saopšti da misli da ludi jer čuje zujanje u glavi... Znao sam da problem nije psihičke prirode...jer je postalo očigledno da imamo iste simptome...Ona, 4 psa i ja, ali niko od ostatka ukućana u našoj zgradi! "A da odeš do lekara" , "To ti je pritisak" bili su najčešći komentari. Tek to me je dovodilo u takvom stanju do maksimalnog besa...Počeo sam da se pripremam za iseljenje i prodaju stana...
Tokom pete, šeste noći nespavanja izašao sam napolje i počeo da tragam za izvorom zvuka... Osećao sam se kao još jedan ludak na planeti koji traga za razrešenjem teorije zavere...sa kamerom za noćno snimanje i mikrofonom u ruci.
U 04.20 ujutru u neposrednoj blizini naše zgrade naišao sam na inžinjere koji uključuju veoma velike trafo uređaje, u zgradi koja vodi u vojna postrojenja...Snimio sam sve to kamerom. Pogledajte skraćeni snimak i poslušajte zvuk...
ALI…Iako sam znao da je to taj zvuk…isto tako sam osećao da nije jedini...nastavio sam traganje prateći vibracije koje osećam i stigao do novopostavljenih trafoa...u zgradi Vlade Republike Srbije...na samo 300m od moga stana. Ogromni ventilatori su bili deo zujanja koji se spajao sa zvukom trafoa koga prethodno snimio... Pogledajte film i poslušajte zvuk. ALI...falila je još jedna komponenta zvuka kojoj nisam mogao da uđem u trag, mnogo prefinjenija, tanja...Vratio sam se u stan i uključio sam svoj laptop da bih pogledao više o Zakonu o zaštiti od buke...i...zvuk laptopa me je zaprepastio...To je bila poslednja komponeta koju ranije nisam primećivao!?
KAKO JE MOGUĆE DA MI TO NIJE SMETALO RANIJE? Tokom neprekidnog rada na laptopu bio sam mesecima izložen nečujnom zvuku laptopa (ne mislim na standardno zujanje), to su zapravo veoma niske frekfencije, a ne visoke kako ljudi često pogrešno misle...koje su van praga standardne ljudske čujnosti. Nekako u isto vreme su pored naše zgrade instalirani veliki ventilatori koji hlade agregate vlade Republike Srbije i nove zgrade Suda, baš na mestu ubistva premijera Đinđića... Takođe na Palati Jadran noću posle 4 ujutru je aktiviran trafo koji je zujao toliko da je naša zgrada vibrirala...Svaki od ovih zvukova bio je dovoljan da doživite HUM, zajedno - ludilo...Radeći na istraživanjima za ovaj sajt bio sam izložen neprimerenom stresu...
Posle isčitavanja Zakona o zaštiti od buke shvatio sam da o ovome nema ni reči u našem zakonu...sve se odnosilo na običnu buku...
Moje istraživanje preko interneta je počelo veoma naivno...ne znajući šta da unesem u Google pretragu uneo sam na engleskom nešto tipa “zujanje u glavi, niske frekfencije”, očekujući da ći pročitati neku glupost...ALI...
Stotine naslova poput "Misteriozno zagađenje bukom poznato kao HUM", ili naslov "Pišti li vam neprekidno u ušima?"
Kroz sve što sam vam naveo prolazi stotine hiljada ljudi širom sveta...identičnu priču očaja, ismevanja, ignorisanja, pogrešnih lekarskih dijagnoza, od iseljenja, gubitka sluha, do samoubistava... Imao sam tu sreću da se bavim istraživačkim novinarstvom, ekologijom i aktivizmom, kao i da sam prethodno prolazio kroz veoma stresne situacije opasne po život...To mi je omogućilo da se ne slomim potpuno i da krenem u obračun sa problemom čak i u takvom zdravstvenom stanju i saznam sledeće naučne navode...
NEKE NAUČNE ČINJENICE DO KOJIH SAM DOŠAO: Murray Hodgson, akustičar za zaštitu na radu na University of British Columbia navodi:
* Zvuk je ekstreno uznemirujući i uništava život onima koji ga čuju * Zvuk se jače čuje kada se prostorija zatvori (prozori) jer postaje rezonantna kutija * 2% od ukupnog broja stanovnika uvek čuje HUM * Čepovi za uši ne pomažu, jer se radi o vibraciji koju prenose i zgrade i tkiva i kosti čoveka. * Radi se o uslovno nečujnim frekfencijama od 20 to 80 Hz.
Smernice Svetske zdravstvene organizacije za buku (WHO’s Guidelines for Community Noise (1999) 3.9. Effects of Combined Noise Sources ) u stavci 3.9. Efekti kombinovanih zvučnih izvora, navode: "Dokazi o niskofrekfentnoj buci su dovoljno jaki da zahtevaju trenutnu zabrinutost. Razni industrijski izvori emituju neprekidnu niskofrekfentnu buku (kompresori, pumpe, dizel motori, ventilatori, avioni, brzi vozovi). Niskofrekfentna buka može proizvesti vibracije koje proizvode sekundarne efekte. Zdravstveni efekti usled niskofrekfentnih komponenti su jači od običnih efekata buke (Berglund et al. 1996). Merenje uređajima tipa A nije adekvatno, već su potrebni uređaji tipa C za merenje buke ovoga tipa kako bi se utvrdio uticaj na zdravlje."
University of British Columbia je izložio 32 radnika kratkotrajno zvuku od 40 dBA to je niska frekfencija i pojavili su se simptomi
* Jak zamor * Nesposobnost da se koncentrišu * Povišen pritisak
Dr David Baguley, u Addenbrooke's Hospital u gradu Cambridge navodi da je naš sluh evoluciono izgrađen tako da kada smo u opasnosti dobijamo supersluh kao i životinje sa ciljem da nas štiti. Međutim urbani ljudi ulaze prečesto u stresna stanja…pa se ovaj mehanizam aktivira. Tada počinju da čuju HUM koji stvaraju uređaji oko njih. Navodi takođe, da što se više ljudi koncentrišu na taj zvuk, stres se još više pojačava i ulaze u začarani krug…
PS: Nadam se da sam bar nekome pomogao, kao i da će ovi naučni navodi ući u naše zakonodavstvo, posebno u Zakon o zaštiti od buke i srodne Pravilnike.
|